PREKO BARE
društvo i politika
društvo i religija
atlantik u posjeti
atlantik na mjestu lica
punom parom u prošlost
pod povećalom
napiši jednu...
memo de jullio
cros crveno
arhiva
marketing
nekretnine
CROSS ANEX/ON LINE
OBITUARIES/ IN MEMORIAM/ SJEĆANJA

CROSS ATLANTIC* MAGAZINE ONLINE* USKORO


banner
 
banner
banner
 

 

 

 


  |  Srijeda  |  08.07.2015.
Izlaze mjesečno, svakog desetog u mjesecu, od 2002. Kontakt
društvo i religija
24.06.2015. IGRAJU SE DŽEMATLIJE, NA SRED ZEMLJE AMERIKE
Utica NY : osniva se četvrti bh džemat (za sada) u gradu, a nigdje muslimana

by đ. alibegić

Iako je Ramazan Sveti mjesec muslimana, to ne znači da Bosanci (Bošnjaci) u ovom malom gradu na sjeveroistoku Amerike nisu spremni za sprdačine. Čak i sa vjerom u koju se listom zaklinju. Dapače, takve majka više ne rađa.
Neznam kako drugačije okvalifikovati ovu najnoviju akciju dijela džemata iz crkve konvertovane u džamiju (Court Street, Bosnian Islamic Association) koja je u nedjelju 20. juna ove godine održala inicirajući sastanak i donijela odluku da se formira četvrti po redu džemat, koji će se akobogda kažu zvati 'krajiški' ili 'zapadnobosanski'.
Aferim našoj gluposti i pasjanluku odpočeo je izvjesni Bajro Smajić koji je od lumpen proleterijata lole i bekrije okrećući se vjeri izrastao u dobro poznatu facu našeg grada, do člana odbora Bosnian Islamic Association, (u dva mandata), ma dogurao čak i do Ćabe, ekskurzijom u Saudi Arabia-u nedavno.
     Neki su skloni reći da je BajrA, kako su mu inače tepali Bošnjaci u džematu crkve-džamije u centru grada došao 'tobe', poveći je broj onih koji kažu da nije došao pameti, dok je moje mišljenje da BajrA nije ni naivan ni glup ali da je jedan obični konvertit i tipičan primjerak malog mozaika našeg ogledala, u to nema sumnje. I da će imati pristalica i da će se džematovati, tu nema dileme, jer od Alije Izetbegovića i bivšeg Reisa Cerića, islam je postao bismillah biznis koji se ne propušta, tako je u Bosni a tako je i ovdje u Americi.
Priče kažu kako je ova zadnja svađa u crkvi-džamiji nastala radi hodže, smjenom efendije sa područja Bihaća i dovođenjem drugog iz Norveške ili Švedske (Amsal Memić, ahbab Cerića i predsjednik Unije studenata Islamskih nauka,veoma blizak vehabijskim krugovima i džamiji Kralj Fahd u Sarajevu), odakle je otjeran, međutim ima i mišljenja, kojem sam i sam skloniji, da je u pitanju više primat, vodstvo, donošenje glavnih odluka i pljačka džematskog plijena važniji razlog ovog cijepanja džematlija i od samog izbora hodže.
Ovom udrugom koja je inače nekad davno preuzimanjem crkve opjevana od New York-a do Sarajeva, od mualime Ajše Purak do načelnika Opštine kao 'naša svjetlost', rukovodi neformalno utički kafedžija Durmišević Sejo dok formalno njome /pred/sjedava Duračak Sakib, prije Sakiba crkvu-džamiju su veoma uspješno držali pod kontrolom otac Ahmet Mehmedović i sin mu efendija, koji su se nakon silnih svađa u koje se morala umiješati i utička policija i medijskog rugla razišli, kada su Mehmedovići osnovali poseban džemat na adresi Kossuth Street. Sada, uz onu na adresi Kemble Street kojom rukovodi ef. Mujkić Ferhat, imaćemo četvrtu džamiju i četvrtu non-profit vjersku udrugu, u prečniku od par kilometara.
Sramota i bh ruglo, ništa drugo i živi dokaz da u ovom gradu od oko 6,000 Bosanaca (Bošnjaka) nema muslimana, ima samo bh izbjeglica koje su iz puke sirotinje i ničega došle u zemlju koja im je dala identitet, posao, penziju ili SSI (socijalu) a one, čim su malo 'stale na svoje noge', udarile u bošnjakovanje i islamovanje do nepoznatih granica i visina, uz čistu zloupotrebu demokratije i prava domicilnih organa. I kao u Bosni, puna su nam usta hvale čistoćom islamske vjere dok se mi po džematima hvatamo za vratove, dok nam po gradu hvataju i zatvaraju Bosance i Bošnjake džematlije za drogu, provale, seksualne delikte, čak i za terorizam i pomoć ISISu/ISILu. Dakle, čistoća islama i Svete Knjige se gubi u našem balikluku i našem poimanju vjere, naprosto čovjeka dođe stid da kaže odakle je i šta je.
No, vratimo se novom džematu i njegovom osnivaču i idejotvrocu, njegovim lobistima koji su u silnoj potrazi za džematlijama, kako onim 'običnim' tako i -posebno-za onim 'kapitalcima'-vlasnicima biznisa.
Fore radi, i kobajagi, sad bi trebali svi za Bajrom, da imamo 'svoju' Krajišku džamiju, sad nam ne treba ona 'njihova' u kojoj je Bajra našao sebe a uvlačio Krajišnike, u kojoj je uvijek sa žutom ili bijelom kapicom čučao u prvom saffu, uvijek prvi uz hfz. Bugarija čije ime ni nezna izgovoriti pravilno, uvijek prvi sa čekovnom knjižicom u ruci, ispod ljiljana, sa knjigom 'Srebrenica Domavija' za koju sam siguran da je nije ni pročitao, napor je to preveliki za njega, sa svojim bagerom marke 'bandit' stalno na usluzi, rovokopačem na groblju, za Bajrom koji je uz pomoć sina i ovog odbora kojeg napušta naučio kako se vrata Opštine otvaraju nogom, posebno vrata od Agencije za prodaju nekretnina ... A malo prije nego će ući u ovo carstvo nebesko, isti BajrA je ovom listu kukao 'oteše nam Bošnjaci džamiju' u svađama u ovoj crkvi-džamiji 2011.godine koju sada napušta, 'nije Drina nikad bila Una', 'nisam ja kriv što sam autonomaš', da bi nakon manje od mjesec dana ostao u 'novom' odboru do današnjih dana...
Sada velikodušno nudi na zgarištu svoje 'nekretnine' u Bleckeer Street plac za 'novu Krajišku džamiju', i svi listom trebamo za njim.
Malo morgen, malo više selam allejkum!

Ako nije dobio pare od osiguranja za svoju zgradu nastradalu u požaru, ne mora to oprihodovati od džematlija.
Međutim, Bajro je, kao što rekoh klasičan konvertit, danas ovako, sutra onako. Gdje bolje tu žešće. Ko mu vjeruje, eto mu 'naše' džamije, a uvijek ima onih koji nisu 'Nevjerne Tome'. I da se zna, Bajro uopšte nije usamljen. Puna je Utica takvih ili sličnih, džamija i džemat su samo trenutni odsjaj u našem ogledalu.
Crkva konvertovana u džamiju je prokleta samom činjenicom što je na mjestu krsta postavljen alem, tu nikakve molitve ne pomažu, a nema više ni bivšeg načelnika Roefaro-a koji je nemilice za izborne glasove i korištenje usluga servisa za umrle davao džematlijama i šakom kapom, nema Gorana Smiljića i žurki sa načelnikom, nema čak ni Bude. Iako je u nju spiskano preko milion dolara (to je ono po papirima) tu ne pomaže ni molitva za pomirenje Seje Durmiševića (joj, Sejo i njegove molitve, Allahu dragi spašavaj, one su se mjerile samo količinom fiktivnih faktura isporučenih džamiji), glasnogovornika Sakiba Duračka koji je od ove udruge najviše profitirao, povlačenjem konaca iza sjene, uz ovu ustanovu se od njenog preuzimanja vežu finansijske afere, mržnja i svađe, u nju nije htio navratiti čak ni Muslimanski Papa Cerić kojem je odbor u kojem je i BajrA aminovao i poslao pare za dolazak.
Bajra je bio u pravu kada je tvrdio da će crkva postati bošnjačka, međutim gramatički je pogrešan-ona je to bila oduvijek, od prve web stranice otvorene na ime Dževsada Dizdarevića (selam Utica) a u režiji utičkog šminkera i džamijskog pacova Nedima Mujića gdje je sve vrvjelo od 'naših idola' tipa Atifa Dudakovića i radikalnog islamiste šeiha Qaradawi-a, pod čijim zastavama su 'autonomaši' i ini Bajrini 'Krajišnici' pucali od tekbira i sreće razbacujući se čekovima i donacijama koje su punile kase Islamske Zajednice u Sarajevu. Sad će, kao biti drugačije. Moguće je da i efendija sa područja Bihaća ne može dobiti primat nad efendijama iz Rogatice, Živinaca ili Kalesije, Durmišević se pita, vjerujem da osnivač novog džemata zna toga još što iritira određenu grupu džematlija, međutim kako mu povjerovati kad je godinama kao član odbora ako ne potvrđivao a ono šutnjom aminovao sve takve poteze i namjere.
Osim toga, kakvo je sad to obrazloženje da se ide sa gradnjom 'naše' džamije, pa valjda se u vjeri ne dijelimo već zbližavamo, valjda se molimo istom Bogu a ne različitom. Kako ćemo Amerikancima 'na oči', šta će nam tolike džamije kao po Bosni, gdje ima samo kafana i džamija, kako im objasniti da mi tako 'čisti' i tako žestoki vjernici slavimo svake godine Bajram (osim unazad godinu-dvije) po dva različita kalendara, ne znamo kad nam je najveći naš vjerski praznik, dok naklanjavamo i proklanjavamo najviše uz votku cramberry a ponekad i uz pivu... Aaaa, jok ! Nema to veze sa vjerom, da imalo ima, i da ima muslimana, nama bi, i jeste, dovoljna bila samo jedna džamija. Ovako, kao u političkim partijama, čim se odboraši posvađaju, eto 'novog' džemata. Kad se posvađaju Ljilja Abdić i Dolić Rifat, dobijemo novu stranku, kad se zakače Lagumdžija i Komšić eto nove partije, Alija i Silajdžić doniješe Stranku za BiH, poslije dobismo i aSDA. I tako od Utica-e NY na istoku, do zapada Amerike, gdje kao po pravilu u svakom gradu ima po nekoliko i džamija i džemata.
Ako se u 'novom' odboru 'nove' džamije posvađaju odboraši, da li to znači da će mo dobiti peti džemat?
Naravno da hoćemo, zato je to čista sprdačina i od vjere i od odbora. Važno je da se vidimo iz daleka, da je prednji dio u zelenom, da popunimo formulare za 'grant', da je bh zastava na vrhu a ona sa ljiljanima unutra, da dajemo donacije po Bliskom Istoku ili finansiramo Abu Hamzu u Sarajevu i mnogobrojne arapske porodice ali dajemo i za Crveni Križ Utica NY, 'da se vlasi ne dosjete', da sakupljamo vazife i druge muslimanske poreze (kad smo kod ovoga da li je ef. Mujkić halalio Bajri Smajiću nevraćene potvrde i pare od vazifa iz njegovog džemata gdje je Bajro carovao prije crkve, ef. Mujkić je javno sve nas obavezao da halala nema), da otvorimo web stranicu ili facebook profil i da uvećavamo imovinu Islamske Zajednice BiH. Uz to, da se možemo slikati i 'predstavljati' u javnosti kao važne face, predsjednici ili sekretari, sastajati sa opštinskim predstavnicima u vlasti, obećavati im glasove, imati kod za kupovinu po popustu. I kupovati ispod cijene opštinske kuće i zgrade.
Braćo i sestre, navalite, ili na čistom bosanskom : bujrum! Uz put, ako šta kane i u sopstveni džep, dobro će doći. A kane bezbeli, nije bismillah biznis za podcijeniti.
Na kraju, a ne manje važno, kuda 'plovi' ovaj naš brod, ova nova Noina Barka? U mirne vode sigurno ne, što više džamija i džemata to više posla za službe bezbjednosti, to veći teret za opštinski budžet, budući da se džemati bave sa sobom a ne sa nama, budući da sisaju 'grantove' kao rovci našu krvu. Plus, šta će mo sa 'zajedničkim' mezarlucima, 'našim čistim' koje smo 'otvorili' pompezno uz pivu i roštilj, hoćemo li i njih dijeliti u ovoj brakorazvodnoj parnici? Puno je još neodgovorenih pitanja a malo odgovora.
A umirati se mora, ovako ili onako.

photo : slika prva-hadži Bajro Smajić, slika druga-montmontaža Cross Atlantic 2011 Kuda plovi ovaj brod, s lijeva udesno :bivši načelnik grada Utica NY David Roefaro, ef. Mehmedović, njegov otac Ahmet, Bajro Smajić, Avlim Tričić prvi i bivši predsjednik Bosnian Islamic Association te Sakib Duračak, aktualni predsjednik crkve konvertovane u džamiju. Arhiv Cross.


27.05.2015. VEHABIJE NE MOŽEŠ UHVATITI KAMEROM
Utica NY : svađe džemata zbog 'security sistema'

by đ. alibegić

       Ma njih ne možeš uhvatiti nikako, to su nepostojeća i nevidljiva bića, bosanski vanzemaljci, ko ne vjeruje neka pita emeritusa Cerića ili Bakira Izetbegovića. Pitajte i Biseru Turković, najveću nadu bh ambasadorovanja Alije Izetbegovića i Harisa Silajdžića, ambasadoricu po zanimanju, reći će vam isto. Onomad davno kad je onaj vehabija pobio nedužne u američkom Mall-u u Salt Lake City, onaj Talović, ostao je nevidljiv kao vehabija, na slici se samo pojavio neki 'jadnik sa PTS sindromom'. Pih!
Čak i kad ubiju ili pritisnu daljinski (pa opet ubiju), nema ih, nema snimaka kamere. U Mostaru ih nisu uspjeli snimili, Bugojno, Zvornik, nema ni slike ni tona.
Evo, po peti ili sedmi put bockaju 'hladnim' i vrućim oružjem efendiju u Trnovima kod Velike Kladuše, policija se 'ubi' od istraga a nema više čak ni foto-robota. Ostaje nam da se pitamo 'kad će više tog hodžu dokusuriti', ili kad će se se sam nabosti pošteno i zauvijek, kao u onim pričama našim o 'strašilima' koji su kažnjavali 'bad boys' na povratku iz kafane. Nevidljiv je godinama Nusret Imamović, nekadašnja prva glava Maoče a sada nekog bataljona u Siriji iako čovjek piše svaki dan po vehabijskim web portalima kolumne od kojih se dlaka ježi od dragosti i miline.
Nije ni onaj Medunjanin vehabijica što u New Yorku dobi doživotnu plaho vidjiv, vidi se samo slika nekog podmetnutog špijuna od mrske nam Srbije, jedino se 'ukazao' Mevlid Jašarević ispred američke ambasade ali čim je obrijao bradu i 'dao tobe' da neće više u vehabije, opet nestalo tona i slike.
Šta nam to govori ? Vehabije su naši 'meleki', dobri anđeli što se vrzmaju po lijevom ili desnom našem ramenu i bilježe naša dobra i loša djela, šapuću nam na uvce šta nam valja činiti. I ne miješajte ih sa 'asrailima', i oni trčkaraju okolo ali oni su totalno 'bad', pljuc, pljuc pljuc, daleko im kuća bila, oni nam se stalno podmeću i narušavaju naše dobre anđele i njihova djela, najčešće nam ih isporučuje Srbija, tj. četnici a malo manje i Hrvati, hoću reći ustaše.
A da su nevidljiva bića i da ih ni kamera džamije ne može zabilježiti, zorno dokazuju naše džematlije ovdje u gradu Utica NY, tačnije odbori džemata, koji se oko te teme svađaju već skoro godinu dana. Znate, mi imamo tri-četiri bh džamije u krugu od nekoliko kilometara a nema plaho muslimana, pa onda kad se koji vehabija ili selefija pojavi u džamiji, onda nastane opšta strka i frka : kuku and lele, šta će mo sad. Kako objasniti američkoj javnosti da smo mi fini, da ovi dečki što su slučajno zalutali kod nas ne bi ni mrava zgazili, kao da je njima u mislima borba sa mravima, nisu svi Bosanci/Bošnjaci takvi i sve tako i redom.

      Iako je bez veze, dva džemata se čak i pismeno svađaju, šaljući dopise u FBI i optužujući ko ima više a ko manje brada u svojim saffovima, dok se pouzdano zna da ih ima i tamo i ovdje.
Brada ne može biti odlučujuća, rekao je to predsjednik Partije i države Bosne Bakir, i sasvim je u pravu,. Nedavno su u Americi uhašeni neki koji su skoro skroz 'ćosavi', nikad čovjek ne bi pomislio da su vehabijice, ulazili su u džamije često, čak više nego je to normalno a 'ispalo' da su to 'oni'.
Elem, vratimo se na utičke džamije i prije nekoliko dana intenziviranu svađu oko vehabija i kamera. Priča kaže da su neki momci sa bradama doveli svoju ekipu iz Rochester-a u Utica NY kod Nade Šabića na nogometni turnir 'Selvedin Karajković' i da su poslije navraćali u džamiju Seje Durmiševića, kojom formalno rukovodi Sakib Duračak. To je ona opjevana i izvikana crkva pretvorena u džamiju na Court Street, uz same prozore Opštine, odakle su Sakib i Sejo istjerali efendiju Mehmedovića i oca mu Mehmedovića čim su ovi dečki sve fino sredili sa načelnikom oko te crkve i prepravili je u džamiju, skupa sa hadžijom Bajrom Smajićem i grupom Krajišnika biznismena, nakon što je u renoviranje crkve spiskano' najmanje milion dolarčića. A onda se Mehmedovići naljutili pa osnovali sebi drugu u Ulici Kossuth Ave, malo dalje, kao što je i red i kao što rade i političke partije, je li?
Jesu li ovi dečki iz Rochester-a ili nisu naši anđeli, teško je to tvrditi, međutim, neke džematlije su tvrdile da jesu i da su upravo svratili u 'glavnu' bazu, u crkvu-džamiju, Duračak je tvrdio da nije istina. 'Ajde da je to tvrdio Durmišević, nekako bi se i povjerovalo jer u njegovoj familiji ima 'anđela', ali Sakib predsjednik odbora i lični ahbab emeritusa Cerića je zapeo, što je posebno bilo iznenađenje jer Sakib se redovno brije.
Povuci-potegni, poteglo se ka najsigurnijem dokazu kamerama i security sistemu kojim je crkva/džamija opasana i uzduž i poprijeko, kako bi se svađa prekinula, ali kuku and lele, tek su nastali problemi. Ključeve i kodne oznake od kamera na džamiji navodno ne drži predsjednik odbora već lokalni pjevač Amir, koji se u zadnje vrijeme više vrti oko džamije a manje oko kafane, i vele, nezna čojek 'code', ne može se ništa provjeriti. Majko Božja, od Bosnian Islamic Association non za profit udruge pod kojom je i ova džamija svi znaju 'kod' kupovine građevinskog materijala a ovamo bezbjednosni 'code' tajan kao naš socijalni broj.
Kontam, džamija je božja kuća, koji će nam mantrak security, dovoljno nas Bog čuva, međutim ova teorija ne pije vode. Ne mislim samo na udar groma već i na mnogo toga drugog. Naime, još prije ne koliko godina u najžešćoj svađi džematlija u ovoj crkvi kad se tjerao Mehmedović iz nje, hadži Bajra je tvrdio da je bila tamo provala u džamiji i da su 'otišli neki papiri' ali se ostalo samo na tome, ništa se nije otkrilo. Bivši blagajnik Šaćir Čagalj je lično autoru ovog teksta tvrdio da je 'bolestan', da 'nije sad vrijeme ali da će biti priče kasnije', međutim jok, eno ga u međuvremenu i on kao i Bajra otišao na ekskurziju u Saudi Arabia-u i vazda je uz šefa Sakiba, nema priče nema izvještaja za javnost, tj. džemate.
Eh, sad, pored sve ove tehnike i sprava, vidi se koliko smo unazadili, da ne možemo sa sigurnošću ni utvrditi jesu li vehabije prešle džamijski prag ili nisu, zbog običnog pišljivog security koda, niti šta su tamo tražili. Zato jer se vehabije ne vide na kamerama, rekao sam.
Tipična bosanska, da ne kažem bošnjačka posla, i priča za kafanu. Ako hoćeš nekoga otkriti ili vidjeti a ako nije vehabija, tu nema problema, sa ovim potonjima, kao što smo pojasnili probemi nastaju jer ih kamere neće.
Mislim, neće ih naše, ako budu američke službe htjele razotkriti ovu trakavicu, i ako ne budu čekali na Sakiba ili do Sakiba, do Seje posebno, tu će stvari biti čistije. Njihov 'code' radi i registruje, već nažalost imamo dokaze i žive i prave pravcate vehabije iz Utica-e NY iza rešetaka. I da su htjele, ove službe bi našle i kameru i slike, priča je čisto za našu bh dokolicu i bezobrazluk. A nije nimalo naivna.
Slike koje su objavljene nakon hapšenja prvog utičkog 'anđela' Rošića su zastrašujuće : momak više liči na nas nego na sebe. Što bi ono rek'o hadžija i novinar Alispahić Fatmir - svi smo mi vehabije. Gluho bilo. Tim imenom će nas uskoro sve nazivati, bez obzira brijali se ili ne. Vidjeli se ili nevidjeli na kameri.

photo : slika prva-vehabija uhvaćen kamerom, slika druga-utička crkva/džamija, arhiv Cross 


04.04.2015. VJERSKI TURIZAM -TRGOVINA ISLAMSKE ZAJEDNICE
Koliko košta penjanje na munaru džamije Kralj Fahd a koliko litar vina marke 'Srebrenica'?

by đ alibegić

Nisu se džaba i 'onako' gradile silne džamije širom Jedine i jedva Jedinstvene BiH, niti obnavljale porušene.
Sve je smišljeno i 'pošteno' isplanirano.
/Ne/kontrolisanom i megalomanskom projektu betoniranja munara i džamija na svakom brdu i u svakoj glavnoj ulici grada, sve dvije do tri jedna uz drugu, postiglo se nekoliko ucrtanih ciljeva. Dobili smo 'svoj' ograđen prostor, zacrtanu teritoriju, po čemu se prepoznajemo, zaradilo se dobrano od donacija a i regularno sa državne kase (skoro sve džamije su za razliku od muzeja objekti od 'nacionalnog interesa' i pod zaštitom države), dobili smo prostor za prevaspitavanje i vjersku edukaciju djece i omladine (većina džamija ima u sklopu dječji vrtić, biblioteku ili prostor za sportske discipline dok nam 'državni' vrtići i sportski tereni postaju olupine i ruševine), ujedno smo dobili i mjesta za upošljavanje silnih vjerskih kadrova koji se proizvode pod prijetnjom hiperinflacije školaraca i studenata.
Ali, Islamska Zajednica kao i svako poduzeće (ova to jeste zasigurno) neće i nije stala na tome.
Počelo se sa 'rentanjem', tj. iznajmljivanjem munarskih visina za telefonske i teleoperatorske usluge kablovskih i telefonskih odašiljača uz basnoslovne ugovore (Bh Telecom) tako da ne ostane samo na kurbanskim kožicama gdje se inače dobro također zarađuje, radi se o skoro milionu KMa skoro svakog kurbanskog Bajrama.
Sada, krenulo se, vidimo, sa naplatom i ulaznica za turiste koji žele da se popnu na munaru. Begova džamija u Sarajevu je već odredila i odštampala ulaznice za posjet ovoj jednoj od najljepših džamija na našim prostorima i šire, upravo pred početak turističke sezone. Cijena po jednom penjanju 5 eura iliti oko 10 KMa, pa ko voli planinarenje-bujrum smo!
Mislilo se sve do pojave 'religije srednjeg puta' i 'islama srednjeg puta', dakle od pojave Reisa Cerića i 'demokratskih promjena u BiH', od 1992, da munare služe za učenje ezana, međutim ispostavilo se da se totalno krivo razmišljalo.
                               Ovaj oblik vjerovanja je pokazao suprotno.
Inače, penjanje i ulazak u džamiju naplaćuje se odavno i u Mostaru po istoj tarifi u Koški-Mehmed Pašinoj i Karađoz begovoj džamiji, ma čak i posebno slikanje u unutrašnjosti i računica je jednostavna. Ako bar stotinjak hiljada navrati u ljetnjoj sezoni, eto para mashanllah. Međutim, ove džamije za razliku od Begove u Sarajevu 'nisu u funkciji', ma šta to značilo, budući da i većina ostalih također 'nije u funkciji', većinom zjape prazne i puste osim u dane Ramazana i Bajrama, ali to je neka druga priča, zapravo to nije uopšte za priču.
Ima li kraja ovom vjerskom bezobrazluku, pitanje je bezvezno i naivno koliko i sama ideja o unovčavanju vjerske bogomolje na ovaj način, jer se ne smije ni posumnjati u poslovne i mudre poteze firme kakva je Islamska Zajednica BiH. Vjernici se ze ovakav potez ne pitaju, a ako bi se neko od imama i priupitao ili nedaj bože usprotivio (a takvih slučajeva je bilo), to bi se pojasnilo blesavom poskočicom kako se radi o 'vjerskom turizmu' kojeg treba iskoristiti, 'vrli pitac' bi ubrzo bio prebačen hatifermanom na neku drugu manje poželjnu turističku destinaciju.
Dobro, džamije su nam postale turistička atrakcija i destinacija, kao recimo švercerski ratni tunel do aerodroma, i na to smo oguglali, ali možemo li se pomiriti da u sklopu vjerskog turizma imamo i vino marke 'Srebrenica', kad smo već navikli da nam je mjesto najvećeg stradanja muslimana (Srebrenica) u bh ratu ostalo snagom crtača karata /Alije i Harisa/van Bosne?
Možemo i moramo. Tamo se proizvode najzdravija vina na svijetu koja samo što nisu 'halal', nema u njima ni 4% alkohola, tvrde iz firme 'Berry Dreams', a možeš birati na desetina okusa od jagode, kupine do maline ili bilo kojeg sličnog jagodičastog voća. Tako da kad odeš na dernek 11. jula (zato što tamo svake godine političari i vjerske vođe derneče za govornicom i ispred hiljada grobova dok samo nekoliko stotina dalje od njih derneči 'obična raja', uz narodnjake i štandove sa suvenirima) piješ patriotsku i pravu sortu pića a da ti niko ne zamjeri.
Jedino nemojte očekivati da se za 10 KMa popnete na munaru džamije Kralj Fahd, ma ni za kakve pare, neće ići.
Ovu džamiju krase dvije važne činjenice, osim da je tipičan vakuf 'vlasnika Kjabe' saudijskog Kralja. Prva je, u njoj je glavni Muderris (Nezim Halilović), nekadašnji komandant mudžahedina u BH ratu, a drugo, džamija ima poseban ured Kraljevine Saudi Arabia-e u džamiji, nešto kao posebnu malu ambasadu u koju nemaju pristupa ni policajci ni inspektori, niko osim vehabija. Koji, kad ih malo naganjaju po sarajevskim sokacima, zglade u ovu prostoriju i time se potjera završava. E, tu se turisti neće penjati, jer takvo leglo ili skrovište ima daleko veću cijenu.


photo : vino made in Srebrenica, arhiv Cross


31.07.2014. ŠTO DALJE OD SVINJA I ŽENA
fetve IZ : muslimanski safari

Vrlo je poučno čak i poželjno prelistati zvaničnu web stranicu Rijaseta Islamske Zajednice BiH. Ako ništa drugo, dvije stvari se tamo mogu naći. Prvo, šerijatsko pravo je odavno u Bosni, ne samo u mislima i glavama ove najviše vjerske organizacije u BiH a drugo - možeš se slatko i ismijati i odmoriti dušu..

by đ. alibegić

Znamo, Kur'an je Sveta Knjiga i njegovo tumačenje ili čitanje bi također moralo biti sveto, međutim, u praksi, sasvim je drugačije. Tumači se onako kako se kome dopadne i kako nalaže interes Islamske Zajednice. A on kaže, Bosna je akobogda sultanat, 'ćilimom prekrivena', 'čista' i netaknuta, miroljubiva i dobronamjerna, prepuna džamija, medžlisa i mejtefa, urmi i maslina, u kojoj će se samo sjediti i učiti Sveta Knjiga, niko neće raditi ali će se harač, muslimanski porez /zekat/ davati do iznemoglosti.
            Svakodnevne bombe i bombice, potezanje noža po tramvajima i autobusima /dok rade/, opijanja i seksualni zločini omladine, Bajramske žurke uz alkohol i pjesmu, laganje i pljačka od strane političara i vjerskih učenjaka, u toj i 'takvoj čistoj islamskoj državi' sušta su suprotnost ovom čistiluku, i dakako, normalna pojava.
Kao što su i normalna pojava da ponekad iz mraka iskoči nekakva 'vjerska policija' koja sa štapovima pomete kratke ženske suknjice po parku, kao što je normalno da su nam vehabije i selefije 'braća' i važniji od države i ekonomije o kojima se zdušno brinemo, kao što nam je najnormalnije da su u državnim službama zavijene osobe što se proglašava medijskom senzacijom, da nam je vjera u vrtićima i školama, da imamo škole po arapskim programima, da su nam u zakonima zvanične definicije 'šehidi', 'gazije', da je mnogoženstvo prisutno čak i kod onih u parlamentarnim klupama koji se lažno zaklinju iza sekularnosti. Da imamo halal banke, hotele, teretane, halal meso, sladoled i bombone i čokolade, molitvene prostore svuda i na svakom ćošku, uskoro i na aerodromu u Sarajevu, halal pastu za zube, da su nam u pravopisu i u bosanskom riječniku poodavno ušle arapske kovanice i turske sintagme, ahmedije u državnoj akademiji ...
U dijaspori, hodže su listom ambasadori dok je ambasada uvezana /linkovana/ sa džematima kojih ima više nego kod kuće.
Dakle, pitanje svih pitanja je je li ili nije Bosna šerijatska?
Naravno da nije, ne bar još, jer treba sve polako (PolaHko) da sjedne na svoje mjesto i teško bi to bez otpora prošlo zbog drugih nacionalnosti, ali sabur, što kažu efendije, sve dolazi na svoje mjesto.
Nekad smo se čudili vehabijama, danas ih smatramo normalnim pojavama. Jer nisu više pojava, naša su stvarnost. Nekad smo se čudili ovome ili onome, danas je sve to 'dio naše tradicije' koja se sistematski izgrađuje.
Ovo prividno šarenilo je samo trenutno, upotpunjava ga Ured za fetve Islamske Zajednice BiH.
To je dodatni zakonski regulativ za muslimane Bošnjake koji polako ali sigurno osvaja i legalni zakonski prostor. Zato što su tamo u Parlamentu osobe koje deklarišući se za građansku opciju države idu po fetvama i nameću ih i ostalima.
Tako je najnormalnije da se važniji kulturni i zabavni događaji ravnaju prema Islamskoj Zajednici, Filmski Festivali se odgađaju zbog Ramazana a evo, svjedoci smo, čak se i štrajkovi pomjeraju u kasnu jesen zbog istih razloga.
Za to vrijeme fetva i emin ef. Ljevaković ima prepune ruke posla dok ne dadne sve odgovore. A oni su poprilično opširni i kao u kakvoj enciklopediji raspoređeni po granama našeg života pravo, brak i porodica, ekonomija, ljubav, sex...
Piši da ti pišem.
Jedan vrli pitac je ushićen 'što se čeka sa šerjatskim ustavom' i dokle će mo pratiti nemuslimane u vlasti koji nas vode u džehenem', drugog zanima može li sa kreditnim zaduženjem na hadžž ili smije li ljubiti ženi topala, jer ga to uzbuđuje. Treći pita može li mu se žena šminkati, zašto pripadnice Fakulteta ISlamskih nauka nose gore hidžab a dole uske pantalone, četvrti je li grijeh oženiti amidžićku ili tetkinu kćerku. I tako na stotine pitanja i na stotine odgovora.
Odgovori su zaista zanimljivi a svi su do jednoga uz poziv na Svetu Knjigu. Međutim, dvije stvari se kroz njih provlače polako, još nije vrijeme šerijatske zakone u klupama, ali se mora znati Bosna se pravi po uzoru na arapski pijesak dok su pojašnjenja više nego alarmantno dokaz da se za sve mora pitati Islamska Zajednica. Od kurbanskih kožica do sexa sa ženom ili patnje sa njenom menstruacijom.
Mnogi će reći da je to čista zajebancija, ja sam skloniji vjerovanju da će ova poduka ostvariti svoju svrhu i da je planska. I da će, bez obzira na 'prljavost' pored ovako proklamovane 'čistoće' ostvariti efekat. Onda, kad to nastupi, čudićemo se tome kao i vehabijama ali tada će već biti kasno jer će to već biti naša 'tradicija'.
Kao što rekoh na početku teksta, iako nije smiješno, možeš se u ovom štiv i nasmijati i razgaliti dušu. Tako recimo, u Bosni možeš otvoriti privatni zoološki park ali u njemu ne smije biti svinje. Kao da je svinja rijetka zvijerkana našim prostorima ili nedaj Bože srpski tigar. Možeš ljubakati ženu po stopalima ali ne previše, ne smije to preći u fetiš, ako ideš na hadžž a fali ti para, možeš uzeti kredit u muslimanskoj banci (u Bosni ih ima puno, halal Banke), ženu ne smiješ dodirnuti čak ni pozdraviti se dodirom ruke. Jedna me žena slučajno dodirnula, kaže jedan bošnjo musliman, u autobusu, da li sam izgubio avdest. Nisi, kaže fetva i emin ako je bilo nenamjerno.
Grijeh je saditi boriće ispred kuće, mi valjda moramo kalemiti hurme, muslimanske kuće su sa 'četiri voda' a one druge sa dvije strane krova, možeš se i sa ženom 'rukovati' ali u poslu i u krajnjoj nuždi, ako je nužda sve može.
A ovo je najžešće smiješ poljubiti majku, sestru ili babu, osobe sa kojima ne možeš stupiti u brak, ali 'Uvjet je da je osoba sigurna da to čini bez strasti i da bude u granicama normalnog i uobičajenog'. Koja to budala poljubi mater ili bližu rodbinu sa strašću i van granica normalnog, nije pojašnjeno.
Donaciju za Crveni Križ/Krst/ u namjenu za ljude stradale u poplavama ne smiješ davati tamo nego samo Islamskoj Zajednici i to u samo određen fond /Bejtu-l-mal fond/, ako nemaš para za šerijatsko vjenčanje obrati se džematu i imaćeš ga džabe, pokriti ženu znači dati joj slobodu jer se zamotana osjeća slobodnije, kožice o dkurbana se moraju predati IZ, alkohol u šminki žena je haram, grijeh je slaviti Novu Godinu, ne valaj pričati viceve ili igrati bilo koju igru u sportu ako ćeš se tamo iznervirati i psovati...
Kad znamo da oko Medresa uveče i duboko u noć lete ženske maHrame na sve strane, kad vidimo kako su nam naše muslimanke upeglane, ušminkane i utegnute i kako talasaju dimijama dok nose čaše i tanjire u džamijama, ili kako nam djevojke naših vjerskih poglavara i hodža studiraju vani u inostranstvu dok oni pojašnjavaju kako je punoljetstvo naših kćeri i unuka nastupilo sa prvom menstruacijom a ne kad imaju 18 godina i da se mogu udati i sa 9 godina, onda se na trenutak prestanemo smijati, međutim mi smo takvi ljudi. Sve shvatamo neozbiljno dok ne postano suviše ozbiljno i stvarno. A onda je kasno, kao kad vam saopšte da imate rak, samo je objava strašna, sve ostalo se svodi na 'normalu' i rutinu. Kako preživjeti još koji dan.
Tipičan paralelni pravni sistem koji se nameće /i koji će biti nametnut/ raji a koji ne važi niti je važio za tumače Poslanikovih i Božjih riječi.

photo : ilustracija, arhiv
31.01.2014. ISLAMSKA ZAJEDNICA BIH STVARA PARALELNE ORGANE DRŽAVE

Zahvaljujući politici Alije Izetbegovića i njegovim nasljednicima džamijski kadrovi su prvo zauzeli mjesta u ArBiH a potom i u državnim stolicama. Bijele ahmedije potpisuju čak i međudržavne Sporazume!
 
by đ. alibegić

Bosna je odavno u raljama šerijata, samo naivni i oni koji neće da prihvate ovu činjenicu namjerno neznaju da je to tako.
Prvo su nam 'uvezli' 'humanitarne mudžahedine' koji su nakon čišćenja od nemuslimana ArBiH otpočeli sa infiltracijom šerijata u sve pore vlasti, mudžahedini su se metodom 'stap by stap' /korak po korak/ 'premetnuli' u teroriste ili ponovo u humanitarce.
Skoro tajno početkom rata izmislili su nam nacionalnost, jezik, uveli pokrivalo za žene na radnim mjestima/prvo po cijeni od 50 KM mjesečno, poslije se trend širio/, promijenili Ustav, održali lekciju iz 'demokratije' i krenuli na posao.
Izgradnja džamija, mekteba i medžlisa osim što je izrodila na stotine novih i skupih bogomolja koje zjape prazne, uvela je novu praksu bivšeg Reisa Cerića 'pranja' donacija sa Istoka : džamiji nešto malo /ostatak se namiri od naroda/, Islamskoj Zajednici malo više a meni ostatak.
Poslije vojske/efendije u službi uniforme/, islamizacija je zahvatila dječije ustanove vrtiće i škole, udžbenike sistemom vjeronauke, zatim bolnice, hoteli /halal metoda/ a uz suradnju sa predsjednicima silnih /preko 85 registrovanih/ političkih partija na red su došli sudovi, policija, tužilaštva i ostali vidovi vlasti, direkcije, agencije.
Takozvane 'nevladine udruge' koje se mjere u stotinama regostrovanih firmi, još jedan izum ratne i poratne demokratije a u stvari veliki paraziti države, u punoj su saradnji i saglasnosti sa Islamskom Zajednicom, i one 'odrađuju' svoju 'svetu' dužnost i u velikom doprinose islamizaciji navodno sekularne Bosne.
Ako izuzmemo sveprisutnu 'majku' Muniru Subašić bez koje se ne može ništa desiti u Bosni a da ona to ne aminuje, ma ne samo u Bosni i u Haagu i u Maleziji, bilo gdje na Kugli Zemaljskoj, prisjetimo se samo nekadašnjeg Lagumdžijinog ministra Emira Suljagića. Čova probao ukinuti vjeronauku ali nećeš vraže, udri, nedaj, metak u pismo kojeg je zaprimio na kućnu adresu promijenio je i njegovu i našu sudbinu, sad je sekularan do bola, njegov 'Prvi Mart' je čisti primjer paralelne institucije koja odlično funkcioniše, dok se Emir od islamofoba i 'izdajnika' pretvorio u Bošnjačkog gaziju.
Tako to rade vehabije/selefije/, 'novi muslimani' po ocjeni 'akademika' Cerića. Ili milom ili silom!
Na kraju, nema ni jednog važnijeg pitanja države Bosne o kojem prvo svoj 'sud' prije pretakanja u zakonski propis ne daju predstavnici Islamske Zajednice kroz prizmu nekakvog fantomskog Međureligijskog vijeća.
Počev od štampanja udžbenika, do donošenja zakona o praznicima, o imovini ili o krivičnom progonu.
I tako zapravo, dvadeset godina nakon rata imamo 'demokratiju' po mjeri šerijata.
Muzeji stari preko stotinu godina propadaju zbog besparice, škole se urušavaju, fabrike se rasprodaju a nove ne grade ni u bunilu a džamije i islamski centri, islamski fakulteti i univerziteti niču kao pečurke i napravljeni su po najmodernijim standardima.
Djeca završavaju u mektebskim klupama /jer nema uslova u školskim/, silne pare iz budžeta odoše na finansiranje arapskih škola u kojima se uči po stranim programima, skoro svaka džamija je nasuprot tome uvrštena u kategoriju nacionalnih spomenika kulture.
Kao što znamo ni tu nije kraj. Imamo 'svoju' Bošnjačku akademiju, silna bošnjačka vijeća kod kuće i u dijaspori, oformljuju se nekakvi 'štabovi' za pomoć pri Bošnjačkom nacionalnom vijeću, skoro sve bh ambasade su u inostranstvu uvezana sa džamijama i islamskim centrima koji se grade i umnožavaju po istom receptu kao kod kuće, u Bosni. Donatori su, ne treba naglašavati-Arapi.
U većini Kantona i Opština zvanični simboli su arapska heraldika ili vrhovi džamija, širom Bosne ponosne se organizuju džamijski turniri u nogometu, šahu pa i u golfu /Dubrovnik/, po novim tržnim centrima niču prostorije za klanjanje, osnivaju se halal banke, imamo halal sladoled, halal kategorizaciju hotela, halal pastu za zube, halal fitnes, naše domaće drvo je postalo hurma a ne šljiva, 'haram' je svirati gitaru, svirati treba tamburu, naučili smo da je Djed Mraz pošast i kršćanska pagan, da su naše kuće tradicionalno sa 'četiri voda' a ne kao one nemuslimanske, da su bor i drugo zimzeleno drveće kršćanska biljka i 'haram' za posaditi ispred kuće, Drina je naša više nego Srpska, kad gaziš Drinu operi noge, Bosna je čista i ćilimom zastrta, pjeva u pjesmi bošnjački pjesnik.
U udžbenicima se izbjegava upotreba bilo koje riječi koja u korjenu ima riječ krst ili križ. Tako se recimo ne kaže 'krstareće rakete', jer to znači da one idu svuda i nikuda, kaže se 'navođene rakete', križaljka je postala 'ispunjavalka', raskrstiti /sa nekim ili nečim/ je promijenjeno u rasčistiti, križni put je postao sudbina, unakrsno ispitivanje je postalo obratno pripitivanje. Lubenica se ne križa nego rasijeca ili reže, molim fino, ja više ne mogu ni noge prekrižiti kad sjednem na stolicu, nezgodno mi reći kako ih držim. No, to je samo manji dio naših 'jezičnih bisera' u borbi protiv krsta.
Na silnim čukama po svakoj Mjesnoj Zajednici nikli su fakulteti ili Medrese na kojim predaju efendije ili ratne vojskovođe i zločinci koji su se u ratu okitili diplomama i milionima a 1/3 države nam po statistici nepismena, ej!
A političari uvijek isti već dvije decenije, samo puno puno bogatiji, svi redom milioneri i milijarderi. I održavaju jedni druge : kad zaškripi Lagumdžiji ili Lipovači, ili Radončiću ili Čoviću ili Izetbegoviću, Srbi ih spašavaju, i obratno, princip 'zaštite vitalnog interesa' odlično funkcioniše.
I šta sad, pitamo li se, umjesto što sve pobrojano opravdamo lakonskom rečenicom 'ali i kod njih je uvedeno njihovo', 'kad mogu oni svoje što i mi ne bi svoje'?
Ništa, ljuljalo se, valja ga roditi.
I sve bi bilo sasvim u redu da se ne zaklinjemo u sekularnost od koje povraćamo.
I čekamo neko bolje vrijeme da se proglasimo islamskom republikom a da nam zvanični jezik postane arapski a fetve da u cjelosti zamijene zakone. Ili, kako reče jedan internet šaljivdžija da nam službeno vozilo postane leteći tepih a Ustav da započne umjesto sa 'član 1' novokovanicom : 'ajet Prvi.' Naravno i ovo ; Bosna će uskoro potpisati i ugovor po kojem će finasirati prebukirane kadrove Islamske Zajednice koji se množe kao Miloševićevi yu-dinari, 'kad već država plaća njihove', šta bi drugo.
Dok se ne riješi pitanje Sandžaka ili Republike Srpske, recimo. sabur raja!
Ma evo, država ne može ni prdnuti bez Islamske Zajednice. Reis je 'primio' u posjetu sve šefove država koji su kod nas svratili, Reisu se obraćaju i preostali radnici i delegacije studenata, predstavnici EU, sa Reisom o svemu u državi ćaska Niski predstavnik za BiH Valentin Inzko.
Najnovija /samo/ dva primjera zorno svjedoče o ovom javnom paralelizmu. Slučaj prvi je pokušaj politizacije djece iz Konjević Polja koji se nakon pola godine završio preseljenjem djece u mekteb u Novu Kasabu /učitelji će dolaziti iz Sarajeva/, slučaj drugi je Sporazum o izgradnji spomen-obilježja poginulom dr. Irfanu Ljubijankiću na prostorima Hrvatske. Sporazum u ime države su potpisali zajedno bijele ahmedije i naravno premijer US Kantona Lipovača.
Nazdravlje i Sporazumu i potpisnicima. I šerijatskoj državi, svakako!

photo : jubilej Gazi-Husrev Begove Medrese, gitara na manifestaciji je osuđena kao porok, arhiv lista
19.02.2013. UŽIČKO KOLO U DŽAMIJSKOJ BIRTIJI
Fetvom da ti kažem ...

Svaki iole osviješteni Bošnjak u gradu Utica NY sa ponosom će istaći našu 'ljepoticu' džamiju, zapravo preobraćenu bivšu metodističku crkvu na Court Street kojoj tepaju 'gradska', kao da ostale dvije ne postoje. I obavezno će od proizvođača pastrme tražiti onu bez bijelog luka jer sa lukom je 'vlaška', diviće se zajedništvu Krajišnika i Bošnjaka u džamiji i bez pogovora o načelniku i vlastima grada javno će zboriti sa pijetetom, ali samo na javnim mjestima kako bi zbog 'granta' išta doprlo do ušiju načelnika grada, u protivnom i u dnevnom boravku-sasvim druga priča ...

zapis : đ. alibegić


I reći će obavezno kako ih politika ne zanima a preko čitavog zida će raširiti ratnu zastavu sa ljiljanima, obaveznim simbolom svakog Bošnjanina u autu. Kad god zatreba obaviti neku promociju /čitaj : prodaju kakve knjige/, napraviće sijelo u džamiji i obaviti posao iako je to u suprotnosti sa odlukom o Kućnom redu u džamiji, biće i domaćini političarima, kao onomad poodavno što su ugostili bošnjačkog nacionalistu i ideologa Džemaludina Latića kao kandidata za člana predsjedništva BiH.
Napraviće restoran u džamiji iako se to direktno kosi sa islamskim propisima/odboraši će reći da je to odvojena prostorija i da ne smeta miris iz bara koji miluje nosnice džematlija/, obezbjediće stan hodži iznad glava klanjača, kao što jesu, i sa istim obrazloženjem o odvojenosti prostora u ovoj 'ljepotici džamiji' tako da zavjese na prozorima džamije nisu ništa neobično iako to islamski propisi zabranjuju, jer je izgleda normalno da hodža može u pidžami da se prošeta iz svog stana do mercedesa ili do minbere ... Kad već ima toliko vrata i toliko odvojenog prostora, ovdje bi se mogla otvoriti i kakva mala halal bankica, pa onda mali halal fitnes centar, pa svašta ponešto. Nema veze što je sve pobrojano pod istim krovom, važno je samo da ima dosta vrata i ulaza a fakat ima.
Dakako, može i šerijatsko vjenčanje prije obaveznog civilnog iako islamski propisi kažu drugačije i obrnuto, može i hodža biti hodža dovijeka bez fermana iz Sarajeva iako Islamska Zajednica u Sarajevu kaže da nije 'halal klanjati' za takvim efendijom koji nema certifikat Sarajeva, ilegalno je.
Naravno, 'bratstvo i jedinstvo' Krajišnika i Bošnjaka će se u ovom džematu i dalje mjeriti cijenom 'Krajišnika' hadžije BajrA Smajića koji je svoju braću po dolasku iz Saudi Arabia obradovao jeftinim kineskim tespihima a sebe šarenim ili bijelim kapicama.
I sa još par kuća kupljenih budzašto od Opštine, radi šverca i preprodaje, onako čisto hadžijski, dobivenih uz pomoć nekakvog 'pododbora za kvalitetu života' gdje stoluje slučajno hadžijin sin.
Bratstvo se pokazuje i umnim potezima 'krajiških' profiterskih biznisa koji su pronašli vjeru u ćevapu, pivi ili kesici čipsa, kao normalnom reketu.
A boga mi i oštroumnim i iskrenim potezom načelnika grada koji svakog 11. jula žali za Srebrenicom po dernecima sa hodžama a na najboljem radnom mjestu u Opštini i dalje drži stručnjaka srpske nacionalnosti. Što je milo 'em drago i Bošnjacima u ovom bratskom zagrljaju novčanika i biznisa, daleko od vjere.
Ma u našoj utičkoj, trećoj po redu bh bogomolji može i užičko, zašto da ne, mi će mo to nazvati 'Kalesija blues' jer nećemo ništa srpsko, neka se džematlijke druže, neka fetva-efendija Ljubijankić iz Sarajeva piše fetve...
Zato hoću fetvom da ti kažem.

 

slike : slika prva- kolo kolo naokolo-druženje sa braćom muhadžerima u džamiji,slika druga-pod ljiljanima i Krajišnici i Bošnjaci

08.10.2012. VIDIMO SE ISPRED DŽAMIJE - AMBASADE
UTICA NY : U IŠČEKIVANJU REISA

Merhametli i 'bome' naručen nedavni interview Duračak Sakiba predsjednika odbora crkve konvertovane u džamiju na Court Street u našem gradu dat krajiškom lokalnom listu 'rePrezent' nije ni blizu stvarnosti džemata našeg grada.

Slatko licemjerno štivo na web lista reprezent.ba u kojem u Utica NY sve pršti od dobrote i merhametluka potpisala su dva autora : urednik lista i brat urednika koji živi i radi u našem gradu. Iako je 'cijena' ovakve priče poznata (donacija jednog njihovog rođaka od $1,000.00 dolara za fiktivni otvor crkve/džamije), priča ima i drugi nastavak koji se zaobišao.

piše đ. alibegić

Duračak je svoju skromnost ka medijima odlično odglumio čime se zahvalio i listu i darodavcu, međutim istina dakako ima dva kraja.
Na drugom kraju kojeg poznajemo mi građani našeg grada stoji nesporna činjenica da grad ima tri a ne dva džemata, u radijusu od svega par kilometara, a što je veliki patriota svjesno prešutao. Džamija na Kemble Street, prva bh džamija grada je hodžaluk ef. Mujkić Ferhata i nju je Duračak 'preskočio' onako, čisto muslimanski, druga je na Kossuth Ave u zgradi koju su kupili ljudi uz bivšeg imama Mehmedovića i njegovog oca, nakon svađa i podjela u džamiji/crkvi nastalih od prije tri godine, kada je utička policija uredovala dva-tri puta u smirivanju. Duračak i novinar svjesno zaobilaze ovu stvarnost a medijski linč građana čini i lokalni 'Observer Dispatch' te bošnjački medij 'tv Bostel' u Chicago IL, povezujući obavezno svaku aktivnost Bosanaca samo i isključivo sa džamijom uz prozore Opštine.
Koja ne samo da liči na bh ambasadu već se tako i ponaša. I kao da ništa od Bosanaca u našem gradu nema osim džemata i džematovanja.
Podsjećamo i zašto je to tako. Ovaj naveliko 'izvikani' objekat/crkva kojeg je 'poklonio' Bošnjacima bivši načelnik David Roefaro uz poznati dogovor o servisiranju ukopa svih umrlih Bosanaca kroz njegov Funeral Home od nekadašnjeg 'svijetla' grada postao je stalna top-tema i mjesto svađa i daljnjih podjela, o nekakvim melodičnim bratskim druženjima o kojima vazi predsjednik Duračak nema ni govora.
Ali, zato ima 'druženja' u akcijama sakupljanja love do besvijesti. Predsjednik Duračak je u poznatim događanjima u crkvi konvertovanoj u džamiju na sva zvona grmio o finansijskim malverzacijama familije Mehmedovića, uz njega je najgrlatiji bio član odbora Bajro Smajić koji je čak februara prošle godine dao interview ovom listu tražeći istinu i samo istinu. I plačući na glas : oteše nam Bošnjaci džamiju. Danas je, eto kaže Duračak, Smajić jedan od najzaslužnijih, njegova mehanizacija je zasjenila sve džematlije i to veli džabe, for free. Malo morgen Sakibe! Ni ti, ja pogotovu, u to ne vjerujemo. Jer, i predsjednik i Bajro su se kleli da ih stolica ne zanima već samo 'rasčišćavanje' lopovluka Mehmedovića. Međutim, nakon što su u sumnjivim izborima u kojima je džamija dijelila čak i punomoćja za glasanje džematlija istjerali 'lopove Mehmedoviće', i Duračak i Smajić su se ugurali u njihove ranije stolice/Duračak je čak postao predsjednik, direktor, op.cross/ i ušutali. Tako je 'tajna' o utrošku preko milion dolara ostala zakopana po poznatom receptu "zaklela se zemlja raju". Sufliranje i vodstvo i džemata i raspored para olako su prepustili lokalnom kafedžiji Seji Durmiševiću koji zvanično nije ni član odbora a sve konce vuče iz svoje kafane. Što je opet jeli, muslimanski.
Da se razumijemo, familija Mehmedovića / otac Ahmet i efendija sin Ahmedin, op.cross/ su za postojanje i ove džamije i džemata zaslužniji i od Smajića i od Duračka. Sve su oni to odradili i čak stekli naklonost načelnika, kasnije su izbačeni naglavačke uz epitet lopova i kriminalaca. Malverzacija sa parama je dakako bilo, o tome je ovaj list pisao nekoliko puta, iz tadašnjih kopija izvještaja vidjelo se da se za grijanje samo u jednoj sezoni 'knjižilo' 46,000 ili da se slalo u Palestinu 7,000, međutim, informacije o finansijskim transakcijama su ostale nepotpune i nedostupne iako su se odboraši kleli da će stvari rasčistiti. Sada nekoliko godina kasnije se vidi da je ova šutnja opravdana, u finansijskim transakcijama su učestvovali skupa, zato je najlakše bilo ovako 'uhvatiti lopova Mehmedovića' i staviti tačku. Međutim, tačke nema,.
Groblje sa kojim se Duračak hvali je također samo realizovana ideja i posao Mehmedovića koji su nakon što su istjerani kupili drugu zgradu i u tišini organizovali treći bh džemat po redu.
Međutim, ovo zemljište je, ako to nezna predsjednik Duračak, također nezaobilazna tema za tračeve kao i sama crkva/džamija. Naime, tamo se prvo dovukla i instalirala pecana, uz pecanu ide i išla je mashanllah i piva a koliko jer morbidno uz groblje teferičiti neka to ocijene same džematlije. A teferiči se.
Koliko Smajić poklanja svoj život džabe radeći na uređenju groblja najbolje govori tvrdnja džematlija ovom listu koji kažu da po mezarluku 'čardža' 600 dolara, dok marka njegovog malog buldožera marke 'bandit' zaista budi maštu.
Tek da se zna, akcije ovog odbora su igre bez granica i zaista se mora priznati umijeće Durmiševića u osmišljavanju načina kako namlatiti lovu od nevještih džematlija. Po sistemu da su uvijek 'ovce bile za šišanje'. Bile su i za kurbana, mogli bi dodati.
U prošlogodišnjoj akciji na groblju svo drveće je posječeno i uz svađe podijeljeno džematlijama ili prodavano da bi kasnije uslijedila akcija pošumljavanja ledine kestenom.
Najnovija akcija 'otvaranja' džamije koja je u funkciji od 2008. zaslužila je posebno da se pomene. Ako je to namjerno izostavio predsjednik, nije trebao novinar, a jeste. Naime, mjesecima se uz slike Reisa Cerića i Durmiševića najavljivao njegov dolazak i otvor crkve/džamije iako se unaprijed znalo da neće doći. Čak i kad je dva dana prije otvora gostovao u Syracuse, 40 milja udaljenom gradu od Utice, Reis se i dalje 'očekivao' i najavljivao'. I danas, oktobra sedmog kad pišem ovaj tekst, Reis se na zvaničnoj web stranici ove džamije još najavljuje i očekuje. Ovim su džematlije načisto držane u obmani, da se odazovu u što većem broju, dok se paralelno lansiralo kako će džamiju otvoriti ne jedna osoba već svako onaj ko dadne najmanje $1,000 dolara. Džematlije su tako načisto prebukirale odbor zahtjevima i u dan prvog septembra njih 90 i kusur je sjeckalo nekakvu špagu čiji komadić je koštao najmanje hiljadarku.
O odustanku Reisa Duračak ne prozbori ni slova. Isto tako, sadašnji efendija doveden po preporuci Durmiševića kao 'privremeno' rješenje, ostao je ovdje evo već druga je godina. Iako ima tvrdnji da je mladić vehabijske provijencije, odbor je kažu nam džematlije iz džamije na Kossuth Ave, za vehabijsko djelovanje zvanično optužio Mehmedovićevu džamiju, navodno njih sedmoricu na spisku koji je dostavljen u FBI. Vehabija ima i u jednom i u drugom odboru, ima ih odavno u Utici NY, tu nema priče, ovo sa prijavom je klasično naša i tipično muslimanska frtutma koja će američku vlast kao po običaju zanimati tek kad se, i ako se šta loše desi.
Dakle, uz gromoglasno natjecanje posebno krajiških biznismena, najviše 'otvordžija' je bilo iz reda onih koji gule ovu državu za sve moguće benefite. Biznismeni će svoje pare vratiti brzo i postali su donatori namjerno, jer znaju kako oprihodovati Boga i vjeru, sva braća džematlije će samo kod njih po fasungu ili po burek ili na pivu, što je opet tipičan reket džamije, no nama su interesantni ovi drugi, lažni bolesnici i lažni penzioneri.
Državu gule za sve što im treba za život od stana do doktora, preko leđa nas zaposlenih i lagodno žive od 'apointmenta' do dobre dnevnice 'na crno'. Da se zna, svaki od ovih 'bolesnika'/ riječ je o lažnim bolesnicima, oni stvarno nesposobni za rad nisu tema ovih opservacija, op.cross/ za svoj rad traže od 200 do 250 dolara 'dnevnice' Bog te malovo, dnevnice, a sve sami bolesnici na kičmu, živce, ruke ili bog zna šta, na papiru pravi mrtvaci, u stvarnosti tipični paraziti. Na žurkama 'đikaju' sve 'od šesnaest'. I još, dobre su 'otvordžije', odvajaju od svojih usta, kažu u odboru.
Odvajaju govno, rekli bi mi na čistom bosanskom, oni otimaju iz usta drugih, zaposlenih, to je istina.
Naravno, ne treba se hvaliti, ali kažu da je akcija otvora do sad nešto najbolje i najpametnije isplanirano u porodici Durmišević odakle je za Reisa bila pripremljena čak i pjesmica/poema koju Reis nije odslušao ali jesu džematlije.
'Bože prodaj, meni PODAJ'.
Ja ipak mislim da takva tvrdnja nije ni blizu kraja idejama, ima toga još a ima i onih koji učestvuju, i biće ih.
Osim materijalnih efekata akcije, predsjednik je zaboravio istaknuti i neke druge.
Najistaknutiji džematlija i član odbora BajrA je već jednom nogom na putu za Mekku sa suprugom i postaće akobogda hadžija. U tu čast u crkvi/džamiji, u restoranu džamije napravio je žurku. Da li je bilo šta 'hedije' kao što je red, nismo uspjeli saznati. Kada sam pitao ef. Mujkića je li ispravno da pravi feštu u povodu odlaska na hadžž u džamijskom restoranu kad tamo ne može biti restorana kaže odluka Rijaseta, efendija je rekao da mu hadžiluk nije halal ali ne zbog restorana.
Veli, nekoliko puta sam od njega tražio da džamiji gdje je pripadao vrati pare koje je na ime vazife ili zekata sakupljao, on se oglušio o moje zahtjeve. Tražio sam bar spiskove ljudi koji su dali, ne trebaju pare, ni to ne dostavlja evo godinama od kako je otišao iz našeg džemata i nije ništa vratio do danas, zato mu hadž neće biti halal.
Zlonamjerni će njegov odlazak na hadž povezati sa akcijom otvora džamije ali ne bi trebalo, kao što će reći i za predsjednika koji je upravo ovih dana u Rijeci kupio stan. Jebiga, potrefilo se, iako ne mora biti tačno, jer oba su privatni poduzetnici i dobro zarađuju.
Zato vrijeme zastave na jarbolima crkve/džamije su privremeno spuštene.
Za sve neznalice svijeta koji tvrde kako se jarboli za zastave grade samo uz ambasade pouka : sačekajte slijedeću igru ili ugođaj ili čak kakvu muslimansku olimpijadu pa će te vidjeti kad vam se da prostite podignu sve tri, zastava BiH, američka i džamijska. Ili prošetajte, ili se provozajte pored džamije kojoj tepaju "gradska". Ostale dvije su za seljake iako su također u gradu.
I ne pokušavajte ni u snu tražiti ijednu crkvu sa jarbolima i zastavama kao sto je ova naša bogomolja. Iza državnih zastava i kvazi-patriotizma lakše se sakriju sve brljotine ovog svijeta, zato neka nam se vijore, pardon viHore.
Ovo je ambasada, nacijo!
Ostaje još da joj se u nadležnosti prenese izrada pasoša i ovjera dokumenata, čudi me kako se niko toga nije dosjetio.
Reis Cerić koji to više nije, još se očekuje u našem gradu. Nezna se akobogda kad će stići. More biti da stigne a more biti i da ne stigne. Sudeći po web stranici džamije, još smo u iščekivanju Godotta Reisa!

slika : crkva/džamija, Utica NY Court Street, jarboli-ambasadorski, foto : cross

 

04.09.2012. POD ZASTAVOM MUHAMEDA

Utica NY : Otvor crkve konvertovane u džamiju koja 'radi' još od 2008 godine iako najavljivan sa Reisom, obavljen uz pomoć kriminalca i bivšeg bh ambasadora Muhameda Šaćirbaya, namlatili lovu - džematlije, muzičari i pjevači izigrani...

piše : Đ. Alibegić


Stara metodistička crkva na Court Street Utica NY koju je bivši gradonačelnik David Roefaro 'poklonio' Bosancima /ustvari, dobro ju je unovčio kupovinom glasova na izborima i korištenjem svoga privatnog pogrebnog poduzeća, op.cross/ svečano je otvorena prvog i drugog septembra ove godine uz ogromnu pompu 'džematlija' i nešto manju lokalnih medija. Objekat je uljepšavan danima, ispred njega su postavljena tri metalna jarbola na kojima se kao na ambasadi vijore /viHore/ bosanska, američka i džamijska zastava i mjesecima se oglašavao lično odlazeći Reis dr. Mustafa Cerić kao specijalni gost.
Umjesto Reisa koji se samo par dana ranije gostovao u Syracuse u džematu udaljenom tek 40 milja a odatle odletio za na Zapad Amerike, otvoru je prisustvovao neponovljivi Šaćirbay, bivši bh ambasador i donedavni stanovnik zatvora u New York-u, optužen za pronevjeru oko 2,5 miliona državnih, bosanskih para.
Udruženi biznisi /kako bošnjački tako i zapadnobosanski/ovog izbjegličkog grada na sjeveroistoku Amerike odlično su izblamirali džematlije i domicilnu vlast i po ko zna koji put 'trehnuli' ogromnu lovu. Lažući bez stida i najavljujući na zvaničnoj web stranici džamije Reisa kako bi privukli što više posjetilaca. Prevareni su i lokalni pjevači i muzičari najavom koncerta u New York Mills-u /neka su, drugo nisu ni zaslužili/ u restoranu 'Roselawn' gdje je najavljivan poznati i iskusni pjevač Ado Čović uz ulaznu kartu od $30.00 da bi na dan koncerta ulaz bio free jer je džamija na otvoru zaradila dovoljno, mikrofoni su podijeljeni između mnoštva domaćih lokalnih izvođača i muzičara a muzičari ostali na 'suhom'. Prethodno su u gradu organizovana i dva turnira, nogometni i šahovski, da štimung bude potpun, uz još jednu zloupotrebu : upotrebu naprasno preminulog igrača NK 'Krajišnik' po kojem turnir dobiva ime.
Vodstvo Bosnian Islamic Association mora se priznati ima zaista ideja u punjenju nepresušne džamijske sehare. Tako su umjesto pojedinačnih ponuda za otvor džamije koja 'radi' od 2008 godine, smislili otvor sa svakim ko ponudi minimum $1,000.00. Nezvanično se tvrdi da je takvih prijavljenih bilo najmanje 93 a bilo je i onih koji su ponudili i više.
No dobro, džamija koja je podijelila ionako zavađeni džematski korpus grada, definitivno je valjda otvorena, međutim, nema fajde. Osim finansijske zavrzlame i dalje zjapi prazna. Sa imamom vehabijske provijencije što je posebno milo and drago Seji Durmiševiću, koji je 'privremeno' u ovoj džamiji više od godinu dana.
Podsjećamo, u našem gradu Bosanci su veći muslimani nego u Bosni. U gradu su aktivne tri džamije u krugu od nekoliko kilometara ali u njima je malo muslimana. Međutim inat i 'islam biznis' čine čuda. I spaja i Krajišnike i Bošnjake a biznis cvjeta, hoću reci beHara.
Tako je poslije svađa u ovoj crkvi a sada džamiji gdje je utička policija uredovala nekoliko puta, stari imam sa ocem oformio treći po redu džemat, kupljena je zgrada i prednja fasada je ofarbana u zeleno. Broj džamija vjerovatno nije konačan, starih zgrada u Utici ne fali a mi saznali 'ko smo šta smo i odakle smo'. Odnosno, saznali smo kako namlatiti lovu od naroda.
Narod ne treba žaliti, to je jasno kao dan, i ista slika i prilika se ovdje u Americi događa u svakom gradu kao u Bosni. Prema zvaničnim podacima Rijaseta samo u državi New York ima preko 250 džamija ili Islamskih Centara, narod je nema sumnje najveća vremenska nepogoda i džamija će biti još jer mi smo Muslimani bez granica.
Što se tiče grada Utica, dok se ne dostigne cifra od broja 13. Naime, toliko je ovdje kafana ili restorana ili ugostiteljskih objekata/tek da se zna koliko smo muslimani/ a glavne poteze iz sjenke vuku upravo vlasnici kafana ili trgovci, čime se popravlja biznis i vrši svojevrsan reket nad narodom.
U tome prednjači vlasnik restorana 'Secret Garden' Sejo Durmišević popularno već nazvan u narodu 'Utički džamijski Holbrooke' koji vuče glavne konce iz sjenke iako nije ni član odbora, čija supruga je uz otvor čak izrecitirala svečarsku poemu a Sejo kao i obično slagao narod.
Od Reisa sa kojim se uslikao ne bi ni traga ni glasa. Nezvanično saznajemo da su dva glavna razloga ignorisanja ovog otvora od strane odlazećeg Reisa njegovi ogromni, traženi, putni troškovi i reakcija bivšeg koordinatora KBSA Mehmedovića koji je naprosto otjeran iz džamije a faktički stvorio ju je i oformio koji je spriječio dolazak Reisa.
No, da se vratimo 'otvoru'. Bivši imam sa ocem je od strane 'novog' vodstva proglašen lopovom ali nikada nije objelodanjen izvještaj gdje je nestalo blizu milion dolara ukupljenih para tako da je ovaj slatki epitet na sebe preuzelo novo vodstvo, sa zadovoljstvom. Mehmedović je odbačen i popljuvan osnovao novi, treći po redu džemat a 'novi' odbor je iako znajući da Reis neće doći, bezobrazno slagao i opljačkao narod.
Pored biznisa koji su sjeckali svečanu traku otvorenja, veći dio otpada na lokalne 'socijalce' /korisnike SSI programa/ koji žive o trošku države a velikodušno daju donacije za džamije.
Vjerujemo da će njihove face prepoznati državni organi koji im plaćaju sve što im zatreba.
Utički novi načelnik se nakratko 'ukazao' da ovjekovječi ovu ceremoniju čime je pokazao da i dalje računa na bosanske glasove kao i stari, dok prema slikama sa facebook profila makaze u rukama kao 'otvordžije' drže i mnogi oni čiji su članovi poginuli pod fetvom Reisa Cerića u međumuslimanskom sukobu u Zapadnoj Bosni. Po Utici se busaju u prsa kao 'teški autonomaši'.
Kad je presahnula kasa bivšeg vodstva, bljesnula je kasa novog, tako da se i TV 'Bostel' također ukazao na ovoj šaradi od religije.
Posebna priča je natpis ispod jarbola sa zastavama. U Americi nigdje nećeš naići na crkvu sa zastavom države, kod nas je izjednačavanje Bosne sa džamijom veoma unosan posao. Na ploči ispod jarbola je naglašeno u prijevodu kako je ova bivša crkva 'gradska džamija' čime se želi reći da se ostale dvije valjda seoske, šta li, iako na engleskom jeziku piše da je riječ o utičkoj džamiji.
Sve u svemu, vašar je prošao a na vašaru ....
Muahmed Šaćirbay postao Reis.
A mi dočekali da pod zastavom Muhameda Šaćirbaya izjednačimo džamiju i državu. Reakciju domaćih vlasti ne tražite, to je uzaludan posao. America je sva na prodaju.

 

 

15.08.2012. FETVOM PO SIROTINJI

 

Jedna hutba/fetva aktualnog Reisa Islamske Zajednice BiH i jedna odluka o političkom /ne/angažovanju u džamijama, obilježile su ovaj mjesec Ramazan 2012 godine. I dobrano /ra/zotkrile već poznate principe, metode i način djelovanja Rijaseta.
Reisa pogotovu.

Riječ je o hutbi u vidu fetve Reisa Cerića od 10. augusta posvećenoj naplati zekata, 'muslimanskog poreza' koja je izazavala /pretežno negativno/ negodovanje širom ulleme, kako kod kuće u Bosni tako i u dijaspori. Međutim, od fetve Islamska Zajednica ne odustaje. Po njoj, naplata zekata i sadekatu-l-fitra farz je svakog muslimana i jedino je ispravno davanje putem blokova/priznanica/ Islamske Zajednice. Drugim riječima, svako davanje 'vitri' siromašnima mimo Rijaseta je direktno kršenje stuba islama šerijata. Evo kako je to Reis obznanio u fetvi.
'Stoga, a na temelju mojih ovlasti iz Menšūre i mojih službenih obaveza iz zakletve da ću dužnost reisu-l-ulme obavljati „savjesno i odgovorno" pred Bogom i pred ljudima, objavljujem i obavezujem sve muftije, muderrise, imame, hatibe, muallime i muallime, koji imaju našu idžāzu (ovlašćenje) da tumače islam i predstavljaju interese Islamske zajednice u domovini i dijaspori - da u svakoj prilici, a posebno imami iz mihraba i hatibi petkom sa minbera jasno i nedvosmisleno prenesu našu fetvu da su blokovi Islamske zajednice u Bosni i Hecegovini jedino ispravni dokaz za uplatu zekata i sadekatu-l-fitra, te da je zajednički fond Bejtu-l-mala Islamske zajednice jedino ispravno mjesto za izdvajanje zekata i davanje sadekatu-l-fitra. Svjesno kršenje rečene fetve o zekatu i sadekatu-l-fitra od bilo koga, koju ovim putem objavljujemo, ravno je svjesnom kršenju trećeg stuba islama, to jeste Khilāfeta, Imāmeta i Menšūre, a to znači ne poštivanje značenja i značaja 'Aqīdeta i Šerī'ata.'
Dakle, lova će meni a ja ću odlučivati kome će ići pomoć, ko je sirotinja a ko bogataš. Prošle godine je Islamska Zajednica radila isto ali bez fetve. Ovaj sramni čin Reisa u odlasku nije neočekivan dok izvještaji o rasporedu zekata i vitri iz prošle godine zorno pokazuju 'šta se krije iza ahmedije'. Iako nisu sasvim potpuni, iz tih izvještaja se vidi da je najmanje sakupljenih para otišlo siromašnima i onima koji pomoć očekuju i trebaju, najviše je otišlo na medije Islamske zajednice, medrese, džamije i putovanja Reisa i njegovih službenika, najmanje sirotinji ili merhamet kuhinjama ili za povratak izbjeglica. S druge strane, samo za printanje 'blokova' potrošene su na desetine hiljada KM, na njihovu distribuciju po dijaspori još toliko.
Druga odluka Rijaseta kojom se predlaže zaustavljanje političkog djelovanja u džamijama u direktnoj je suprotnosti sa Reisovim svakodnevnim djelovanjima koja su čista politika. U odluci se tvrdi kako je političko djelovanje u džamijama nedopustivo i u suprotnosti sa islamskim učenjem, međutim par dana nakon ove odluke IZ, zamjenik Cerića naibu-reis Ismet ef. Spahić je održao pravu političku hutbu na kojoj bi mu pozavidio i sam Cerić.
Cerićevo nemiješanje u politiku je pak opštepoznato, na to ne treba trošiti ni riječi ni novinski prostor.
Uostalom, da se vratimo samo malo unazad, da vidimo šta je nemiješanje. Sandžački muftija ef Zukorlić Cerićeva 'inspiracija' nedavno je uz nemiješanje religije i politike direktno ušao u izbornu utrku za predsjednika Srbije a što je podržao lično Cerić uz obrazloženje kako se efendija kandidovao 'kao građanin'.. Sa milion slika i bilboarda sa parolama 'muftiju za predsjednika'. I plus, 'građanin' Srbije i Bosne ef. Zukorlić - slovio kao jedan od kandidata za prijesto Reisa u Bosni. Dvije klasične političke uredbe sa zakonskom snagom iz rezidencije 'nepolitičara' Cerića.

 

10.07.2012. REISOVE GUME I HADŽIJSKA TORBA

10 Reisovih oproštajnih zapovijedi i Pravila za buduće hadžije : Na hadž se ne smije nositi svinjsko meso, krst, ali ni Kur'an ispisan na bilo kojem drugom jeziku osim na arapskom, zabranjeno je nositi i dinamit ili koju drugu vrstu eksploziva!

*****
Kako bi definitivno razobličio svoje političko liderske ambicije, 'Maršal Ummeta' Reis Cerić se dao u oproštajne turneje širom/ma dobro, ne baš širom jer je nema toliko/ Bosne koje će, iako u odlasku sa sećije Reisa, iako oproštajne, dugo nam još parati uši, sa kojima će mo hraniti našu vjersku dušu još dugo godina kao sa hadisima.
Hutbe, seminari, kampovi za hodže, ajvaz Dedo, dijasporski intervjui 'na ranom sabaHu'...
Cerić se zaista zna oprostiti od svog naroda.

Tako nam najavi proboj linija u prvim redovima odbrane, čime zaključismo da je Bosna skupa sa Hercegovinom u ratu, odluči da se ne miješanjem osvrne napadom na vlast, uz manju zaštitu Radončić Fahre novog Husrev-Bega umjesto Silajdžića, Srebrenicu proglasi Mekkom, a špartajući kao što rekosmo naširoko, sve je započinjao i odpočinjao citatima iz Svete Knjige.
Naravno, Cerić odlično poznaje Kur'an, međutim ovoliko degradiranje ovog islamskog temelja naukovanja Svijet još nije doživio.


Citati su upotpunjen hadisima koje navrće kao Ajvaz Dedo vodu na svoj mlin iz kojih se može vidjeti sve.
Po njemu, hadisi kažu da Bošnjaci trebaju glasati i u St. Louisu u Americi za gospodina kongresmena /Rep. Russ Carnahan/prijatelja Bošnjaka i čitave Bosne, jednog od provjerenih lobista bh vlasti i Islamske Zajednice, jarana, dok je ispolitiziranu i prodatu Srebrenicu ni krivu ni dužnu proglasio Svetom Kjabom, pišući direktno iz Mekke hutbu za javnost.
I uz pismo 'islamofoba' i bivšeg ministra Emira Suljagića poslato iz odbora i organizacije 'Glasajmo za Srebrenicu' kao vapaj za pomoć, iz harema Mekke poručuje da je Srebrenica svakom Bošnjaku Mekka. Pri tom pravi paralelu sa Poslanikom Muhamedom i njegovim povratkom u Medinu sa povratnicima protjeranim Srebreničanima.
Njegova MINA/nagazno-potezna/, novinska agencija Islamske Zajednice, potpomognuta većinom ostalih bošnjačkih printanih i elektronskih medija odrađuje ostalo.
Tako dolazimo do pitanja deva i 'iglenih ušiju' i opet do tumačenja hadisa i bh stvarnosti : može li se išta promijeniti u Bosni. Ili, hoće li prije deva proći kroz iglene uši nego se to desi, ili šta? Ma može sa Reisom sve, kad zna da su hadisi a i ajeti 'dušu mu dali' za tumačenje. Može i ovako, a može i onako. Tako po ovom ajetu o devi, mužjak deve može se prevesti i kao deva, a može i kao debelo uže, razlika je samo u jednom slovu - džemel i džumel.
Njegovi ideolozi i kolumnisti sa zadovoljstvom idu dalje i toliko stvari banaliziraju da ti ih prosto dođe žao slušati.
Dobismo tako i 10 Reisovih zapovijedi koje počinju sa gumama i šajbnom/valjda od Reisovog mercedesa od par stotina hiljadarki/ a završavaju sa konstatacijom pod rednim brojem 9 : sikiracija nije nikom dobro došla.
Prvo oproštajno pravilo Reisa glasi upravo ovako : "upamtite da dova nije kao rezervna guma u kolima koja vam treba samo onda kad ste u nevolji, već da je dova kao motor koji te vozi pravim putem do kraja putovanja!".
Što se odlično uklapa u citat njegovog ideologa i efendije Velića, da je sve kako valja i potaman, koji obrazlaže gdje je zapelo ba u Bosni.
'Nije konačno zapelo do dogovora Lagumdžije i Tihića ili, pak, njihovog razlaza; nije zapelo ni kod dogovora i koaliranja između Radončića i Lagumdžije, između ovoga ili onoga, ovdje je stvar mnogo složenija i mnogo dublja. Zato što su svi oni koji kreiraju društveno-politički život u BiH i koji obnašaju vlast, manje više, nesvjesni poslušnici monstruozne evropske politike koja na ovim prostorima, zapravo, (i) na svojim evropskim prostorima, nikada neće dopustiti postojanje jedne nacionalno muslimanske države ili postojanje stabilne višenacionalne države s muslimanskom većinom. Nikada! Osobito onda kada ta muslimanska većina ima zemlju u svome posjedu i svome vlasništvu, a na toj zemlji postoje aerodromi na koje mogu da slijeću avioni iz Rijada, Teherana, Islamabada, Ankare, Kaira... kad hoće i kako hoće...'
Dakle, uz pravi aerodrom prave gume i avioni i sve bi trebalo biti po pravilu službe.

Tako iz Cerićeve radionice rahtluka isprintaše i dvadeset i kusur pravila o tome 'Šta hadžija ne smije ponijeti na hadž'.
Koga ne zamaraju detalji neka posjeti web stranicu Rijaseta i neka sazna šta sve krije hadžijska torba ove godine. Iako ne planiram na hadžž jer nemam poštenih sredstava za to sveto putovanje, iako razumijem odnos Saudi Arabia-e i Izraela, ne razumijem u cjelosti ovo uputstvo. Samo zato što se ovoliki naglasak i ovoliko zabrana odnosi na svinjsko meso, žive životinje, alkohol, dinamit i sva druga eksplozivna sredstva, krstove i proizvode Izraela. Ljudi moji, nije riječ o ekskurziji, riječ je o putovanju muslimana na hadžž, o kakvom unosu svinjetine i krstača priča Cerićeva služba, o kakvim eksplozivnim napravama i najzad, Kur'an je Kur'an, zašto se onda printa u Bosni na bosanskom, molim fino?
Ili se to sve zaista treba podvlačiti budućim hadžijama uz cijenu od sedam, osam ili više hiljada zelembaća putnog troška?


Ilustracije radi, na kraju samo još jednu rečenicu o pravilu oproštajnog Reisa pod pojmom sikiracija. Iako je obećao doći/zapravo pristao na nagovor/ vodstva Bosnian Islamic Association u gradu Utica NY, radi 'otvora' crkve konvertovane u džamiju' prvog septembra, malkice je suprotono njegovom emanetu nasikirao članove ovog odbora.
Naime, Cerić za ovu svetu dužnost traži $ 7,000.00 sopstvene naknade što je pokolebalo odboraše tako da razmišljaju da ovu sikiraciju prebrode na drugi način. Crkvu/džamiju/ bi trebali otvoriti 'sve džematlije', tako da uplate pored već velike liste obaveza dodatno svako domaćinstvo po $200.00. Da svi budemo rahat i da ne sikiramo Reisa.