A. DJULAGA


16. aprila-Ahmici,11. Jula-Potocari.

Tragični datumi naše nedavne istorije.Ima ih još, Bosna je sva u tragičnim datumima, ali ovi su, mogli bi čak reći najznačajniji.Ako uopšte sjećanje na smrt i ubijanje može biti značajno, različito ili jednako. Smrt je nedjeljiva, ista je i sa njom se ne bi smjelo licitirati bez obzira na brojke koje su različite od tragedije do tragedije. Od mjesta do mjesta.

Pa ipak, nakon obilježavanja tragedije Bošnjaka u Ahmićima-vidjelo se da i u smrti ima razlike. I da je i smrt, kao i život oduvijek bila predmetom političke igre vlastodržaca. Odsustvo predstavnika vlasti iz entitetskog i državnog nivoa u dan 16. aprila ove godine u Ahmićima zorno je dokazala ovu nepopularnu konstataciju. Tako se obilježavanje tragedije mještana Ahmića, Donje Večerske, Tirića, Nadioka i ostalih okolnih naselja u kojima je 16.04.1993.ubijeno ravno 119 Bošnjaka svelo na vjersku manifestaciju. Čula se prozivka ubijenih, učile su se dove i puštali tehvidi da bi se sve završilo sa porukom da se “Ahmići nikad nesmiju zaboraviti”. Bh vlasti su svojim neprisustvom odaslale drugačiju poruku: Ahmiće treba što prije zaboraviti. Jer, ako se pojavi neko iz vlasti na mjestu tragedije pa spomene Blaškića, recimo, kako će reagirati koalicioni HDZ partneri. Kako će se ta pojava odraziti na funkcionisanje vlasti.

Potočari su pak nešto drugo. Tamo će se sigurno pojaviti osim vjerskog Kora cijela elita bh i hrvatskih političara. Ne samo zbog cifre od osam ili više hiljada ubijenih, već da se još po koji put Srebrenica i Potočari dobrano politički isprihoduju. Da se prozove međunarodna zajednica, da se pomenu Mladić i Karadžić... Jasno je kao dan da koaliciona vlast funkcionira na klimavoj suradnji hrvatskih i bošnjačkih lidera, uz šturo prisustvo Srba u participaciji vlasti, samo po nalogu međunarodnih snaga. Ahmići bi takvu koaliciju mogli ugroziti, zato je najbolje ovako. Potočari su nešto drugo. Sa Srbima još nisu usaglašene mnoge protivriječnosti, od tužbe kod Suda u Haagu do razgraničenja dogovorenih teritorija uz državnu granicu, i zato će tamo, vjerujem, biti sva elita bošnjačkih lidera i prvaka.Vjerujem da ovog puta Tihić neće doći na komemoraciju sa žvakom u ustima, kao prošle godine. Za 11. juli u Potočare su svoj dolazak najavile i mnoge strane državne delegacije i vjerski službenici drugih zemalja. Zato, čak i da se Tihić ukaže toga dana sa žvakom, neće biti iznenađenja: u pitanju je, nažalost, jedna velika politička žvaka.